Ovde je previљe
jeseni
Ona upija ovu reku
I ako se spuste dlanovi meрu njeno toplo
иitanje
Mogu se na
dodir osetiti jedva napeta slova
Ili da se
zgrabi pregrљt njihovog zvuиanja
Ali meрu prstima
Tanka, ћilava kuжica
Drhti kao da se raduje
svojoj bezbriћnosti
Ili tvojem tananom nebu meрu
usnama
Jer zapravo
svaki zvuk joљ uvek potiиe
sa nebesa
I na nebu
se topi
Ostavljajuжi po sebi drhtavu kuжicu
vetra
Raznjihanu i nesalomivu meрu
prstima
Љto ostaje od njega
Osim nesigurnog
Neusiljenog
Drhtanja
Koje se gasi
Ko je rasuo
po padinama ove prazne limenke
Sa sigurno zarobljenim nekada zvukovima
Oseжaљ kako se zbijaju svake
jeseni
Kako se gasi
njihovo jecanje bez razloga
Njiљuжi se meрu nebesima
Prikazujuжi
Istoimena жutanja
Koja
Uzajamno nestaju
Meрu obalama
Ispisana je gomila imena
Tako da i ne doиekamo
Ko жe od
njih koga da saиuva
Zveri na brdima
joљ uvek su osuрeni da
oteraju nesvesne
Jezik je kao harmonija
Jezik je kao liљжe
Jezik je kao brbljivi иuperci
Nekadaљnjeg neandertalca
Odseиeni i puљteni na vetar
A iznenada negde se pribiju
Svejedno жe izrasti novi
A oni su pokrili to
gologlavo gnezdo
I premda je tu previљe
zvukova
I nemoguжe
ih je zauvek
ujediniti
Oni ipak i dalje
Иuvaju nekoga
Dosad
Ako ti joљ uvek hoжeљ samo da ona dolazi samo da bi se ona nekada oseжala u krajiиku usta kao tanana kapljica mirisa kao mali smeљak na prelazu meрu reиima kao drhtava mrlja na slanim usnama ako ti joљ uvek hoжeљ da vidiљ bez љuma njene senke meрu prstima stranica i krika njen bojaћljivi veo na dlanu ako se ona joљ pojavi i savije poput tihog zrna u zemlju tvoju turobnost pod suncem kao pod